Ultimativni vodič u nezi Zamije

Ultimativni vodič u nezi Zamije

Sve što je potrebno da znate o zamiji

Zamija je tropska višegodišnja biljka, poreklom iz Afrike, koja je poslednjih godina zauzela primat u izboru sobnih i kancelarijskih biljaka. Popularnost je stekla zbog svoje tolerancije širokog spektra uslova.

Kako je Zamija opravdala svoju popularnost?

Kada su u pitanju biljke za poslovni prostor postoji nekoliko važnih karakteristika za odabir one prave. Kao prvo, biljka treba da bude estetski uklopiva u dekor kancelarije.

Kao drugo, mora biti laka ze negu, jer užurbani tempo zaposlenih ne ostavlja mnogo vremena za razmišljanje o biljci.

Uz sve navedeno, treba da koristi opštem zdravlju sredine, koristeći sposobnost biljke da prečisti vazduh.

I ako je moguće, da ne zahteva svetlosne uslove ili redovno zalivanje.

Sada je jasno zašto je Zamija postala jedna od najpopularnijih sobnih biljaka.

Istorijat biljke

Zamija se prvi put pominje u objavljenoj publikaciji o biljkama, početkom 18. veka.

Biljka je u Africi vekovima živela na otvorenom, sve do 1996. godine, kada su se holandski rasadnici locirali na ovim prostorima.

Ubrzo je uočen potencijal razmnožavanja biljke, stavljena je na raspolaganje za distribuciju, i od tog trenutka biljka je ušla u skoro sve kuće i kancelarije širom sveta.

Prednosti biljke zamije

Bilo koju biljku da unesete u kancelariju ili dom, ulepšaće i osvežiti unutrašnji prostor.

Ono što Dragulj Zanzibara izdvaja od ostalih biljaka jeste dokumentovan dokaz da biljka ima sposobnost prečišćavanja vazduha.

Odeljenje za nauku na Univerzitetu u Kopenhagenu   proučavala je brojne sobne biljke i otkrila da je Zamija sposobna da ukloni velike količine hemijskih jedinjenja iz vazduha.

Za razliku od većine biljaka zamija će biti zadovoljna sa najmanje 6 sati dnevnog ili veštačkog svetla.

Kao i sve biljke, zamija povećava kreativnost, koncentraciju i osvežava um. Pogled na biljku, na random stolu, povećaće entuzijazam za rad.

Zamija je jedna od retkih biljaka koja noću ispušta kiseonik.

Nevidljivi fragmenti koje ispušta dovode do opuštenog stanja čitavog organizma, tako da se smatraju kao idealne za držanje u spavaćoj sobi.

Kako biljka izgleda

Široki, sjajni tamnozeleni listovi su znak prepoznavanja zamije, i razlog zašto biljka uspeva i uz minimum izvora svetlosti.

Mladi listovi su boje limete, i u odnosu na smaragdno zelene starije listove daju izuzetan kontrast.

Poslednjih godina uzgajivači su razvili nove sorte, jedna od izuzetno lepih je Raven zamija, karakteristična je po duboko ljubičastoj boji listova, koji deluju kao da su crni.

Biljka se vodi kao cvetnica, ali u zatvorenom prostoru ona  veoma retko cveta. Ako se desi da procveta, to će biti sredinom leta, cvet može trajati do jeseni. Cvetovi su skriveni u podnožju grana.

Zamija ima jedinstven korenov sistem. Ispod biljke, u zemlji nalazi se zadebljano korenje, poput krompira, to su rizomi. Oni čuvaju vodu, zbog čega biljka ne trpi često zalivanje. Najviše im prija stanje osušene zemlje.

Nega zamije

Zamija je pozdana biljka, i nije čudno što je postala tako popularna u uređenju enterijera. Same karakteristike biljke takve su da ih čine izuzetno lakima za održavanje i negu.

Zalivanje

Iako ne zahteva često zalivanje, ipak je morate zaliti.

Koliko često biljku treba zaliti zavisi od uslova sredine. Orjentacije radi to može biti svake tri do četiri nedelje.

Osvetljenje je ključni faktor, kod koga postoji pravilo češće zalivanje pri jačem svetlu-ređe zalivanje pri slabijem osvetljenju.

Ritam zalivanja treba da uhvatite sami, posmatranjem biljke. Ona će vam sama reći da li joj je voda potrebna, ili je ima previše. Pokazatelji su detaljno opisani niže u tekstu.

Svetlost

Iako ne zahteva puno svetlosti, nemojte je stavljati u prostoriju koja se retko koristi ili koja nema svetla.

To  što toleriše tamne prostore, ne znači da može da živi u potpunom mraku.

Zamija može da živi i sa 6h svetlosti dnevno, i to je minimum svetlosti koji treba da joj priuštite.

Prihrana

Prihrana zamije dovoljno je da bude jednom u togu vegetativnog perioda.

Zimi, kada biljke miruju prihrana je potpuno nepotrebna, čak može i naštetiti biljci.

Temperatura i vlažnost

Prosečna temperatura i vlažnost u domovima je ono što zamiji u potpunosti odgovara.

Zemlja

Zemljište za zamiju treba da bude propusno i rastresito, da bi voda mogla brzo da ode.

Zemlja za kaktuse i sukulente je idealna za zamiju.

Posuda

Posuda za zamiju, kao i za sve biljke, mora da poseduje drenažne rupe na dnu, da bi se sprečilo prekomerno zadržavanje vode, što bi moglo da prouzrokuje truljenja korena kod biljke.

Materijal od koje je napravljena posuda u kojoj se nalazi biljka, takođe utiče na ritam zalivanja.

U zemljanim posudama supstrat će se najpre osušiti. Dok plastična posuda ne propušta vazduh, i u njoj će se zemlja znatno sporije sušiti.

Orezivanje

Orezivanje zamije uključuje uklanjanje svih suvih listova i golih, izduženih stabljika, da bi biljka bila lepa i bujna.

Uklanjanje mrtvog lišća smanjuje broj štetočina i oboljenja.

Problemi koji mogu nastati

Problemi biljke odnose se na izdužene grane, opadanje ili promena boje listova, truljenje korena i štetočine.

Listovi iznenada otpadaju

Kao tehniku preživljavanja zamija je razvila tako što počne da ispušta svoje listove, kako bi sačuvala vlagu tokom sušnog perioda.

Ako se ne sećate kada ste poslednji put zalili biljku, a lišće počne da opada, zalijte je, ona će se brzo oporaviti.

Izdužena stabljika

Iako smaragdna lepotica uspeva u tamnom prostoru, nekada joj to jednostavno ne prija. Izdužene grane znak su da prebacite biljku na neko svetlije mesto.

Žuto lišće

Nekoliko razloga može biti uzrok da lišće požuti. Nedovoljno ili prekomerno zalivanje.

Uverite se da posuda ima drenažne otvore na dnu. Višak vode dovešće do truljenja korena, a prvi pokazatelj je žuto lišće.

Požutelo lišće može biti pokazatelj prekomerne prihrane. Zamija je biljka kojoj prihrana nije neophodna, ona svakako sporo raste, pogotovo zimi, kada je uopšte ne treba prihranjivati.

Žuto lišće i mekane stabljike

Ovo je pokazatelj da je rizom biljke počeo da truli, usled prekomernog zalivanja. Pokušajte da je spasite isušivanjem zemlje. Izvadite biljku iz posude, uklonite svu natopljenu zemlju i dodajte novu, bez zalivanja.

Ukoliko je rizom u većem delu truo pokušajte je je razmnožite na neki od načina navedenih niže u tekstu

Smeđe lišće

Smeđe lišće ukazuje da je biljka previše izložena sunčevoj svetlosti. Pomerite je na mesto na kojem ne dopiru direktni sunčevi zraci.

Listovi su počeli da blede

Ako biljka dobija previše svetlosti, primetićete da smaragdno zelena boja listova počinje da bledi. Možda će listovi početi da se uvijaju i naginju na stranu. To naginjanje jednostavno znači da biljka pokušava da ‘pobegne’ od izvora svetlosti.

Bolesti

Ako biljka dobija previše svetlosti, primetićete da smaragdno zelena boja listova počinje da bledi. Možda će listovi početi da se uvijaju i naginju na stranu. To naginjanje jednostavno znači da biljka pokušava da ‘pobegne’ od izvora svetlosti.

Gajenje zamije u vodi

Nema zemlje, nema nereda.

Poslednjih godina postaju aktuelni i drugi načini gajenja biljaka, osim u zemlji. Došlo je do napretka u razmatranjima kako se još mogu uzgajati biljke i cveće. Jedna od metoda je hidroponika, gde se biljke uzgajaju samo u vodi. Druga metoda je hidrokultura, u kojoj se kao medij za uzgoj koristi neorganski čvrsti medij, ekspandirana glina.

Hidrokultura se nekada naziva pasivna hidroponika, što znači da biljke rastu bez zemlje.

Skoro sve sobne biljke mogu se gajiti u vodi, pa i zamija. Sve što je potrebno da uradite jeste da uklonite zemlju sa korena biljke i stavite je u vodu.

Gajenje biljaka u vodi ima razne prednosti:

  • biljke manje oboljevaju,
  • manje su podložne napadima štetočina,
  • za vas više ne postoji razmišljanje kada ste zalili svoju biljku,
  • nema presađivanja,
  • i napokon možete otputovati bez da razmišljate šta će biti sa vašim biljkama u međuvremenu.

Za prelazak u novi medij najbolje je koristiti mlade biljke.

Za biljke je promena medija donekle stresna, pa se može dogoditi da biljka jedno vreme stagnira sa rastom, ili da se pojavi poneki žuti list.

To je nešto što je očekivano.

Kada biljka pusti belo korenje znak je da se primila u novi medij, vodu.

U praksi statistika pokazuje da se od 10 biljaka, 9 primi, što kazuje da 1% biljaka ne može da podnese prelaz iz jednog supstrata u drugi.

Zamija u kokedami

Još jedan neizmerno zabavan i neobičan način gajenja biljaka.

Kokedama je japanski stil gajenja biljke u mahovini.
Ovaj živi mikrokosmos atraktivan je u svim stilovima i veličinama stambenog prostora. Zadovoljavaju sve principe estetike, prirodnost, jednostavnost i jedinstvenost.

Kokedama je saksiranje biljaka u lopticu od mahovine, koju možete smestiti u činiju ili postaviti da visi u vazduhu.  Stil potiče iz vekovne tradicije pravljenja bonsaija, postavljenog na ukrasnom tanjiru, kako bi se istakao elegantni korenov sistem.  Kako je vreme prolazilo, mahovina bi se nakupljala na korenu biljke, poboljšavajući prikaz, što je navelo na ideju pravljenja kokedama.

Kokedama se zaliva u zavisnosti od vrste same biljke, u skladu sa njenom potrebom. Zamija zahteva retko zalivanje.
Zaliva se potapanjem cele kugle u vodu na oko pola sata, u zavisnosti od veličine biljke. Nakon vađenja iz vode okačite kokedamu da se potpuno ocedi, posle čega je možete vratiti na mesto.

Pored zalivanja, osvetljenje je ključni faktor u rastu biljaka. Sve o tome možete pročitati u tekstu ovde.

Danas se kokedama izrađuju u sferne oblike i često se prave sa sobnim biljkama, a ne sa drvećem i grmljem, tradicionalnim biljnim materijalima bonsai stila.

Postale su posebno popularne, možda zbog svoje osobine da štede prostor, viseće kokedame ne zauzimaju dragoceni prostor na podu ili polici.

Razmnožavanje zamije

Razmnožavanje biljke praktikujte da obavite na početku vegetacije, to je kasna jesen ili rano proleće. Zamija se razmnožava iz lisnih reznica ili deljenjem rizoma.

Razmnožavanje iz lista

Sa biljke odrežite list sa peteljkom.

Peteljku umetnite u vlažnu zemlju. Posudu zatvorite poklopcem koji propušta svetlost, da bi stvorili efekat staklene bašte.

Posudu postavite na toplo mesto, zemlju održavajte vlažnom. Ovom metodom može proći nekoliko meseci da se razvije koren.

Kada se sadnica formira zasadite je u saksiju. Saksiju postavite na toplo, dobro osvetljeno mesto, zemlju i dalje održavajte vlažnom.

Kada biljka malo ojača možete nastaviti sa standardnom negom.

Razmnožavanje podelom

Izvadite biljku iz posude, i uklonite svu zemlju oko korena.

Podelite rizome  na nekoliko delova.

Uverite se da svaki deo ima minimum dva izdanka, i pripadajuće korenje

Posadite delove u pojedinačne saksije i stavite ih na toplo, dobro osvetljeno mesto, ali dalje od direktne sunčeve svetlosti

Održavajte zemlju vlažnom sve dok se biljka dobro ne ukoreni, nakon čega možete nastaviti sa rutinskom negom.

Da li je zamija toksična?

Lišće biljke toksično je i za ljude i za kućne ljubimce. Ako se proguta može izazvati dijareju, povraćanje i peckanje u ustima.

Biljni sok može izazvati iritaciju kože, tako da pri radu sa biljkom koristite rukavice.

Simbolika Dragulja Zanzibara

Zamija je zvanično biljka horoskopskog znaka Riba. Poznate po svojoj osetljivosti, Ribama je potrebna biljka u kući na koju mogu da se oslone, lojalna zamija je savršen izbor.

Kao simbol prosperiteta, zamija je biljka koja će usrećiti Ribe. S obzirom na empatičnu prirodu ovog znaka, sigurno zaslužuju sreću koju im biljka može doneti.

Iako biljka nije imala značajnu ulogu u drevnim civilizacijama, čak ni u viktorijansko doba, danas joj se pripisuje simbolika vezana za stabilnost i prosperitet.

Listovi biljke okrenuti ka nebu simbolizuju rast i stalni napredak.

Izdržljivost biljke izražava dugovečnost.

Istovremeno nas uči da nastavimo, i kada su okolnosti nepovoljne.

U nekim kulturama se smatra da ima nešto magično u sebi, jer koja biljka može da preživi u najekstremnijim uslovima, nedostatka svetlosti i vode.

Poklonici Feng Šuija zamiju tretiraju kao magnet za novac, biljku koja može pomoći da se privuče bogatstvo.

Iako se ovo odnosi na finansijsko bogatstvo, takođe znači da može povećati i duhovnu snagu.

Hvala na čitanju.

Četinasti bor

Četinasti bor

Najstarije živo biće na planeti

Četinasti bor (Pinus longaeva)

Najstarije živo biće na planeti Četinasti bor (Pinus longaeva)

Visok preko 9 metara, sa kvrgavim stablom i vetrom uvijenim granama, u Velikom basenu živi najstariji organizam na planeti Zemlji.

Ovo neopisivo čudo prirode staro je preko 5.000 godina! Bilo je sadnica pre nastanka Velike piramide iz Gize, a njegovo korenje starije je od Stounhendža.

Šta je tajna dugog život?

Drevni četinasti bor je živi fosil koji svedoči o izuzetnim sposobnostima koja postoje u biljnom carstvu.

Četinasti borovi Velikog bazena su jedna od dve vrste četinastih borova.

Tajna njihove dugovečnosti nije nikakav serum mladosti ili nekakva mistična besmrtnost.

Tajna dugog života je njihova sposobnost da se prilagode svom pustom i veoma nemilosrdnom okruženju.

Istraživači su smatrali da bi nešto živelo hiljadama godina, mora da živi u idealnim uslovima sa puno vode, dovoljno hrnljivih materija i zaštićeno od atmosferskih uticaja.

Međutim, ubrzo su se uverili da je okruženje četinarskog bora bilo sasvim suprotno od onoga što su mislili u početku istraživanja.

Savršeni uslovi za rast: Neplodne pustare?

Oblikovani jakim vetrovima, snegom i kišom, četinasti borovi rasli su gledajući uspone i padove velikih imperija, prolazeći od ledenog doba do katastrofalnih vulkanskih erupcija preživeli su sve surovosti uslova rasta.

Ova drevna stabla rastu na neplodnim, beživotnim planinskim obroncima sa veoma malo padavina, sa malo ili nimalo hranljive zemlje, gde su mučno duge i hladne zime.

Ali ta brutalna okolina je ustvari veliki deo uspeha njihovog preživljavanja. Kako? Tako što nijedna biljna vrsta nije uspela da preživi u tim uslovima, i sve ograničene hranljive materije iz zemlje koristili su samo oni, a stenoviti pejzaž štitio ih je od razornih požara.

Zbog loših uslova drvo sporo raste, zbog čega proizvodi guste grane, koje su mnogo otpornije na propadanje i oštećenja od raznih mikroba.

Zbog surovosti staništa drveće raste udaljeno jedno od drugog, tako da udar groma može da ošteti ili zapali jedno drvo, ostala stabla ostaće bezbedna.

Ono što im je najdragocenije jeste adaptacija na sušu. Ovi borovi mogu da prežive i najveće suše tako što pređu u stanje mirovanja. U hibernaciji mogu ostati godinama, ponovo se bude kada njihovo korenje oseti vlagu od kiše ili snega.

Seme u šišarkama dostiže svoju zrelost tek nakon 30 do 50 godina, jer se samo drvo bori za opstanak, a ne za razvoj.

Biti ili ne biti lep, visok, vitak?

Opstanak četinastog bora pripisuje se i njegovom izgledu. Kulturna opsesija ljudskog roda velikim stvarima pomogla je ovom drvetu da ga okarakterišu kao neugledno drvo, tako da je u potpunosti bio zanemaren i tako preživeo.

Za razliku od njih, džinovske sekvoje nemilosrdno su sečene za korišćenje u razne svrhe.

Početkom 19. veka seča sekvoja smatrana je neverovatnim podvigom radne snage, a ne uništavanjem prirodnih resursa.

Priča o čudesnom Prometeju

Četinasti borovi su najstarija poznata živa drveća. Uglavnom rastu uvrnutog stabla, na stenovitim visinama. Koreni stabla hrane samo deo drveta iznad njih. Kada jedan koren odumre umire samo deo drveta iznad tog korena. Tako da je uobičajeno videti drvo sa živim i sa suvim sektorom.

U Viler Piku (Wheeler Peak), Novi Meksiko, postojalo je drvo, koje su obližnji planinari zvali Prometej, baš na mestu na kojem je geograf Donald R. Currey, 1964. godine planirao da vrši istraživanja geoloških problema ledenog doba.

On je dobio dozvolu od Šumske službe SAD da uzme uzorke jezgra iz brojnih četinastih borova, da bi dobio saznanja o karakteristikama ledenog doba. Zbog svoje starosti, za naučnike ova stabla su kao klimatski trezori, jer čuvaju hiljade godina vremenskih podataka u svojim godovima.

Naučnik je naišao na Prometeja, drvo za koje je verovao da je staro više od 4.000 godina. Međutim, Prometej je ubrzo dočekao svoj kraj. Razna su nagađanja kako je došlo do toga. Nagađa se da su instrumenti bili u kvaru, neko čak smatra da je naučnik bio nevešt u uzimanju uzoraka tako debelog drveta. Neki su mišljenja da je geografu potreban ceo presek drveta da bi bolje ispitao godove. Prava istina se verovatno nikada neće saznati, ali se zna da je Donald imao dozvolu od Šumarske službe da poseče drvo.

Kasnijim brojanjem prstenova otkrilo se da Prometej ima 4.862 prstena. Zbog teških uslova u kojima drveće raste, prsten se nije formirao svake godine, i zbog toga je Prometej procenjen na 4.900 godina, kao najstarije poznato drvo.

Hvala na čitanju.

Koliko je svetlost važna za naše sobne biljke?

Koliko je svetlost važna za naše sobne biljke?

Koliko je svetlost važna za naše sobne biljke?

Biljkama je potrebna svetlost za fotosintezu, kao čto je čoveku potrebna hrana da bi funkcionisao. To je njihova hrana, bez adekvatnog osvetljenja biljka će postati anemična, i na kraju će uginuti.

Pored prekomernog zalivanja, neadekvatno osvetljenje je ubica broj jedan sobnih biljaka.

Teško je proceniti odgovarajuće osvetljenje za našu sobnu biljku. Ljudsko oko ima sposobnost da kompenzuje osvetljenost, pa ono što je nama svetlo, možda nije ni blizu tome ukoliko bi to isto mesto merili nekim instrumentom za merenje jačine svetlosti.

Ako se naši pokušaji da ozelenimo taj jedan ugao dnevne sobe završavaju mrtvim biljkama, to uveliko ukazuje da ta oblast nema dovoljno svetlosti. Naravno, bilo bi lepo to shvatiti pre nego što biljke daju svoje živote u ime pokušaja i promašaja.

Briga o biljci podrazumeva različite faktore koji međusobno balansiraju, ali svetlost je tu vodeća. Količina svetlosti koju biljka dobija diktira adaptiranje načina na koji negujemo biljku. Svaka biljka ima specifične zahteve za svetlošću, ali isto tako svaka biljka će tolerisati malo više ili malo manje određene modifikacije.

Nerazumevanje inteziteta svetlosti prouzrokovan je nejasnim izrazima koji opisuju količinu svetlosti koja je potrebna biljci da bi preživela. Saveti poput: jarko sunce, delimično sunce, jako indirektno svetlo, senka, slabo osvetljenje i sl, ostaju opisani u toj meri, i već se prelazi na zalivanje, đubrenje ili presađivanje, i još gomila beznačajnih stvari koje treba da uradimo da bi nam biljka preživela. To je svakako nešto što će od svakog početnika napraviti ubicu biljaka.

Šta je posao same biljke?

Nikada se nismo zapitali koji je posao koji biljka treba da obavlja? Njen posao je da raste, a rast pokreće svetlost!

Ako biljka ne dobije odgovarajuću količinu svetlosti, sva ostala nega neće im biti od koristi.

Nekim biljkama je potrebna sunčeva svetlost, ali većini biljaka je dovoljno da vide nebo.

Biljke uživaju u istim temperaturama kao i mi, lako ćemo odrediti i da li je zemlja vlažna ili suva, međutim kada je svetlost u pitanju postoji različito gledanje između nas i biljaka.

Udaljeni ugao sobe, koji nije u blizini prozora dobro ćemo videti, ali biljka u tom uglu bi možda gladovala, a mi to ne bi ni primetili. Naše oči su optimizovane, i mi ne možemo znati koliko svetlosti zapravo biljka dobija u tom uglu.

Kako da odredimo intezitet svetlosti?

Ako prihvatimo činjenicu da je svetlost preduslov za pravilnu negu biljaka, nekako bi morali da izmerimo količinu svetlosti.

Test oka, je jednostavna i delimično tačna metoda merenja svetlosti.

Izaberite mesto u prostoriji gde bi želeli da postavite svoju biljku. U najsvetlije doba dana, oko podne, podignite ruku i pogledajte senku.

  • Svetlost je jaka ako je senka oštra, dobro definisana i ima oštar kontrast.
  • Slabo osvetljenje je ako je senka slaba, a obrisi nejasni.

Šta je sa nebom?

Postoji jedno važnije pitanje, od pitanja Koliko svetlosti ima na ovom mestu? A to je pitanje Kakvu vrstu svetlosti moja biljka dobija sa ovog mesta?

Spustite se u visini biljke, na kratko budite biljka,pratite liniju vidljivosti vaših očiju do najbližeg prozora, i pokušajte da identifikujete sledeće tipove svetlosti:

  1. Direktno sunce

Biljka direktno vidi sunce. Ovo je najintezivnija svetlost koju biljka može da dobije. Većina tropskih biljaka, npr. to ne toleriše, dok će kaktusi i sukulenti tu uživati.

  1. Filtrirano sunce

Biljka ima donekle ometen pogled na sunce, sunce dopire kroz krošnje drveća ili kroz zavesu.

  1. Reflektovano sunce

Biljka ne vidi sunce, ali gleda u sjajne predmete ili površine, o koje se odbijaju direktni sunčevi zraci.

  1. Svetlost neba

Biljka vidi nebo. Intezitet svetlosti se menja u toku dana, ali količina neba koji biljka vidi neće.

Kada koristite ove procene, bitno je da uzmete u obzir veličinu prozora i udaljenost od biljke do prozora.

Većina sobnih biljaka dobro napreduje na jakom indirektnom svetlu. Jako indirektno svetlo podrazumeva bilo koji položaj iz opisa 1, 2 ili 3, ili sva tri zajedno.

Ako je položaj biljke pod direktnim suncem, treba da proverite da li biljka toleriše takve uslove.

Za tropske biljke najbolje mesto je što je moguće bliže prozoru, sa providnom zavesom koja će raspršiti direktno sunce.

Tako će biljka imati najveći pogled na nebo.

Kako preciznije izmeriti intezitet svetlosti?

Nešto preciznije informacije o intezitetu svetlosti možemo dobiti od aplikacija za merenje inteziteta svetlosti na određenom mestu. Napravljene su za korišćenje na pametnim telefonima, i nisu komplikovane za korišćenje. Osnova naziva aplikacije uvek je u kontekstu Light meter.

One nisu tako precizne kao namenski svetlomeri, ali adekvatno će pokazati kako intezitet svetlosti varira kada se krećete od mesta do mesta u prostoriji.

Aplikacije i svetlomeri uglavnom mere svetlost u nožnim svećama, mada neke prikazuju rezultate u luxima. Svakako na internetu lako možete konvertovati jedinice iz jedne u drugu.

Veoma je bitno da pomoću sprava sami razvijemo osećaj za meru inteziteta svetlosti i uopšte trajanja svetlosti. Primetićete kako se količina svetlosti menja od mesta do mesta, pomeranjem po prostoriji.

Aplikacije za pametne telefone nisu toliko precizne kao svetlomeri, ali svakako nećete pomerati biljku da je stavite na tačno 345 jedinica.

Kada jednom uhvatite nit pomeranja svetlosti steći ćete blisku povezanost sa svojim biljkama, jer ćete postati svesni njihove najveće želje, potrebu za adekvatnim osvetljenjem.

Znaćete da bi na mestu sa 30 nožnih sveća vaša biljka gladovala, a nasmejaćete se kada vidite da uživa na 300 jedinica.

Korišćenje svetlomera.

Jačinu inteziteta svetlosti najbolje je da očitate oko podneva, i pokušajte da uravnotežite očitavanje, kada su sunčani i oblačni dani.

Merač, ili aplikaciju na telefonu, držite tako da sensor bude pored nekog od listova biljke, okrenut prema najbližem izvoru svetlosti.

50 do 150 nožnih sveća

  • Ovo je veoma slabo osvetljenje. Od svih biljaka ovaj nivo svetlosti jedino bi mogle tolerisati zamija, zlatna puzavica, sanseverija i poneki filedendron.
  • Sa ovakvim očitavanjem, ako primenite test oka, da se spustite u visinu biljke, sigurno ćete primetiti da postoji neko ograničenje prozoru, i da je pogled na nebo veoma skučen

150 do 800 nožnih sveća

  • Ovaj nivo svetlosti zadovoljiće rast za sve tropske biljke. Biljke koje su gore pomenute, u opsegu slabog osvetljenja, mnogo bolje će napredovati u ovom intezitetu osvetljenja.
  • Sa ovog mesta biljka verovatno može da vidi širi deo neba. Zalivanje se može obaviti bez mnogo brige da li će koren da istruli.
  • U opsegu 400 do 800 nožnih sveća potrošnja vode i i korišćenje hranljivih materija iz zemlje biće mnogo veće, u odnosu na opseg do 400 jedinica.

800 do 1000 nožnih sveća

  • Više svetlosti od 800 nožnih sveća  nije preporučljivo. Možda će rast biljke biti malo sporiji, ali nega biljke za vas će biti mnogo prihvatljivija.
  • Ovo je najviši prihvatljiv intezitet sunčeve svetlosti. On podrazumeva kada naiđete na biljku koja voli jako indirektno svetlo.

1000 i više nožnih sveća

 

  • prijaće samo kaktusima i većini sukulenata.
  • Tropske biljke izdržale bi samo par sati na direktnom suncu.

Kako su povezani svetlost i zalivanje biljaka?

Svi saveti koje možemo pročitati na hiljade blogova potpuno su besmisleni, a da ne pominjem koliko mogu biti nejasni i zbunjujući, i na kraju to sve treba upamtiti.

Koliko često treba zaliti biljku zavisi od mnogo faktora. Svetlost, temperatura, zemljište, vrsta posude, vlažnost i svakako sama biljka sa svojim potrebama.

Ako nam je sada jasniji uticaj i važnost svetlosti za naše biljke donekle ćemo rešiti misteriju zalivanja biljaka.

Jedino pravilo koje treba da uskladite sa vrstom vaše biljke jeste:

  • Više svetlosti-više zalivanja
  • Manje svetlosti-manje zalivanja

Na primer zamija je biljka koja zahteva  manje zalivanja.

 

  • Ukoliko je držimo u opsegu 50 do 150 nožnih sveća držaćemo se pravila manje svetla-manje vode, u odnosu na samu potrebu biljke.

 

  • Ali ako je postavimo u opsegu 400 do 600 primenićemo pravilo više svetlosti-više zalivanja, takođe gledano u odnosu na osnovnu karakteristiku same biljke.
Sonja Janičić

Sonja Janičić

 

Nadam se da ćete se odlučiti za manje čitanja koje kakvih pravila, a više se osloniti na posmatranje vaše biljke. Kada se jednom konektujete sa zelenim prijateljima razumećete zašto se toliko priča o svim blagodetima koje dobijamo od njih.

O ostalim faktorima pisaću u nekom drugom tekstu. Razumevanje značaja svetlosti za vašu biljku je ključno, sve ostalo će vam verovatno već samo po sebi biti jasnije, i bez dodatnih tekstova.

Ultimativni vodič u nezi Zamije

Ultimativni vodič u nezi Zamije

Sve što je potrebno da znate o zamijiZamija je tropska višegodišnja biljka, poreklom iz Afrike, koja je poslednjih godina zauzela primat u izboru sobnih i kancelarijskih biljaka. Popularnost je stekla zbog svoje tolerancije širokog spektra uslova.Kako je Zamija...

Četinasti bor

Četinasti bor

Najstarije živo biće na planeti Četinasti bor (Pinus longaeva)Najstarije živo biće na planeti Četinasti bor (Pinus longaeva) Visok preko 9 metara, sa kvrgavim stablom i vetrom uvijenim granama, u Velikom basenu živi najstariji organizam na planeti Zemlji. Ovo...

Koliko je svetlost važna za naše sobne biljke?

Koliko je svetlost važna za naše sobne biljke?

Koliko je svetlost važna za naše sobne biljke?Biljkama je potrebna svetlost za fotosintezu, kao čto je čoveku potrebna hrana da bi funkcionisao. To je njihova hrana, bez adekvatnog osvetljenja biljka će postati anemična, i na kraju će uginuti. Pored prekomernog...

Da li ste znali da je pamuk voće?

Da li ste znali da je pamuk voće?

Da li ste znali da je pamuk voće?

Ja nisam znala. Očarana suvom, dekorativnom granom pamuka došla sam do mnogo zanimljivih činjenica o samoj biljci, kao i to da je pamuk ustvari voćka. A evo i kako.

Kada biljka procveta, cvet ostaje otvoren samo 24h. Za to vreme cvet mora biti oplođen, da bi proizveo seme, oko koga će se pričvrstiti pamučno vlakno.

Plod koji se tada razvija je ustvari koštica, koja sadrži 32 nezrela semena.

Košulja, kasnije onaj osušeni deo, se smatra voćem jer sadrži seme.Unutar košulje formiraju se pamučna vlakna.

Svaki plod sadrži oko 500.000 vlakana pamuka, a svaka biljka na sebi može da ima 15 do 20 plodova.

Simbolika cveta pamuka

Simbolika cveta pamuka različita je u raznim kulturama. Međutim ideja prosperiteta, porodice i sreće prepliće se u celom svetu. Blagostanje i bogatstvo takođe se vezuju za cvet pamuka.

  • U korejskoj kulturi pamuk simbolizuje sve ono što je vrhunsko, a najčešće značenje cveta pamuka je ljubav vaše majke.

 

  • U Japanu cvet pamuka smatra se simbolom braka, savitljiv, mekan, a opet neverovatno jak. Nalik cvetu pamuka brakovi treba da budu puni ljubavi, ali i da budu u stanju da prođu čitav niz promena. Takođe ojačava poriv da sledite jedno drugo, bez obzira na sve.

 

  • U tradiciji Indijanaca značenje cveta pamuka ima tendenciju ka magiji. Smatraju ga simbolim sreće, isceljenja i zaštite. Takođe, ovu biljku povezuju sa kišom, na kraju i sa ribolovom.

 

  • U Indiji simboliku pamuka vezuju za uspeh u materijalnom svetu. Filozof Šri Aurobindo metafizički simbolizam biljke definiše kao ‘najmaterijalniji vitalni’. On smatra da je cvet simbol fizičkog tela, te tako postaje simbol životne snage, rasta i kretanja.

 

  • U duhovnom smislu simbol je nematerijalnog bogatstva, kao blagoslov od Boga. Duhovno buđenje, kada bi trbali da prebrojite sve čime ste blagosloveni, i budete zahvalni za sve dobro što vam nadolazi.

Značenje cveta pamuka kao opšteg blagostanja traje i danas.

Tradicionalno u mnogim zemljama pamuk se poklanja na drugu godišnjicu braka, ili veze.

To je znak da poklonik neguje prisustvo svog partnera u svom životu.

Kao i želju da brak, ili veza, budu kao pamuk, mekani i nežani, a opet dovoljno čvrsti da izdrže million promena u jednom odnosu.

Cvet pamuka može biti izuzetan poklon majkama, jer simbolizuje lepotu majčinske ljubavi.

U korejskim dramama pamuk se pojavljuje kao simbol učenja o porodici i postojanju ljubavi.

U suštini, pamuk je savršen poklon da pokažete zahvalnost nekome koga volite, kao i poštovanje nekome koga neizmerno cenite.

Cvet pamuka je pokazatelj da negujete one u vašim životima.

Prva poznata upotreba pamuka datira od čak 6.000 godina pre nove ere! Fragmenti tkanina pronađeni su u civilizaciji doline Inda, i smatra se da je prethodila Mesopotamiji i egipatskim faraonima.

Industrijska revolucija 18. veka pokrenula je proizvodnju na različite načine, ali fascinantno je koliko dugo pamuk postoji. Štaviše, vodi se od drevnog Perua, oko 8.000 godina pne.

https://en.wikipedia.org/wiki/History_of_cotton

Teksas iz Nima, džins iz Đenove

Nesumnjivo je da su nam teksas i džins sinonimi, koji idu uz sliku Džona Vejna, kauboja i Divljeg zapada. Verovatno mali broj ljudi zna da teksas nije džins, da džins nije teksas, i da ni jedna, od ove dve tkanine nije poreklom iz Amerike.

Tkanina poznata kao džins proizvodi se od vune i pamuka. U istorijskim knjigama iz 15. veka navodi se da ova tkanina potiče iz italijanskog grada Đenove.

Teksas se proizvodio od vune i svile, u malom francuskom gradiću Nimi.

Porast cene vune, i dostupnost pamuka krajem 18. veka, doveli su do promene sastava tekstila, koji se od tada proizvodi od čistog pamuka.

Razlika između teksasa i džinsa je zadržana, ali se sastoji u tome da se teksas tka od jednog belog konca i jednog obojenog, dok se džins tka od dva konca u boji.

 Zanimljive činjenice o pamuku

  1. Pamuk i njegovi nusproizvodi koriste se, između ostalog i za proizvodnju novčanica, margarina, gume i medicinskih materijala.
  2. U svetu postoji preko 50 vrsta pamuka
  3. Nekultivisane vrste mogu da porastu i do 6 metara visine
  4. Pamuk može da apsorbuje vodu do 25 puta svoje težine
  5. Pamuk je jedinstvena kultura po tome što je i hrana i vlakno
  6. U proseku godišnje, proizvođači u Australiji proizvedu pamuka za odeću za 500 miliona ljudi
  7. Sorte prirodno obojenog pamuka dolaze u nijansama crvene, roze, zelene, žute, bež, ljubičaste, pa čak i sa printom tigra i leopard
  8. Od nicanja biljke do branja prođe oko 180 dana.
  9. Pre industrijske revolucije pamučne tkanine su bile šarene, jer se nije mogla postići nepromenljivost u boji.
  10. Ulje od semena biljke pamuka koristi se kao preliv za salatu. Koristi se i u kozmetičkim preparatima, sapunu, svećama i mnogim drugim proizvodima.

Pamuk je najstarije poznato prirodno vlakno na svetu.

Reciklaža pamuka

Ekološki prihvatljiva tkanina, nažalost za sobom ostavlja ekološku katastrofu. Možda je ovo grubo rečeno, ali činjenica je da globalna proizvodnja pamuka zahteva milijarde tona đubriva, pesticide i herbicida, i nezamislive količine vode.

 

U novije vreme većina useva je od genetski modifikovanog semena pamuka, čime je smanjena upotreba pesticide.Kao i pojava organskih useva, gde se uopšte ne koriste hemikalije, što je utešno znati.

Pozitivni aspekti, su i činjenice da se pamuk može reciklirati, i da će se bačen kao đubre prirodno razgraditi, relativno brzo.

40% odeće na svetu napravljeno je od pamuka. Poznato je da je modna industrija jedan od najvećih svetskih zagađivača, stvarajući veliku količinu otpada, emisije ugljenika, zagađenje i potrošnju vode.

To je dovoljno činjenica, da nam svima bude jasno, da je recikliranje pamuka neophodno.

Recikliranjem se korišćeni proizvodi pretvaraju u nove materijale. Prerađeni pamuk pravi se od postpotrošačkog ili postindustrijskog otpada.

Mnogi ekološki osvešćeni modni brendovi koriste ove tkanine za kreiranje održivih proizvoda.

Reciklaža jedne tone pamuka uštedi 765 kubnih metara vode.

Biljna katastrofa

Stogodišnja borba sa žiškom, insektom koji napada pamuk, u SAD urodila je štetom od 22 milijarde dolara.

Insekt se kretao od 60 do 250km godišnje, i preplavio sve regione gde se uzgajao pamuk. Ostao je najrazornija štetočina pamuka u Americi. Proizvođače pamuka koštao je preko 13 milijardi dolara.

https://en.wikipedia.org/wiki/Boll_weevil

Tajanstvena genetika pamuka

Domaće i divlje vrste pamuka pripadaju rodu Gosipium.

Ovaj rod ima više od 50 različitih vrsta, koje se kreću od veličine drveta, pa sve do malih žbunastih biljaka.

Biolozi su grupisali biljke u rod Gosipium na osnovu zajedničkih osobina.

Kada je početkom 19. veka DNK ušao u igru, genetičari su primetili jednu veoma čudnu stvar. Neke vrste pamuka, uključujući planinski i Pima pamuk imale su po dva kompleta genoma. Ne znam šta su genomi, ali ono što je ovde neverovatno je da ti genomi potiču od dve roditeljske vrste, koje su udaljene hiljadama kilometara, koje čak razdvaja i jedan okean. Jedna roditeljska vrsta živi u Africi, a druga u Americi.

Istraživači su došli do zanimljivih otkrića, ukoliko vas to zanima, sve možete pročitati ovde.

https://learn.genetics.utah.edu/content/cotton/evolution

Mistična indigo boja

Mnogi mali farmeri, iz nerazvijenih zemalja nemaju novčanih sredstava za skupe tehnološke procese tkanja i farbanja pamučnog prediva. Sve radnje obavljaju na tradicionalni, viševekovni način.

Tako da i danas pamuk farbaju prirodnim bojama, na biljnoj bazi, dobijene od semena, lišća, cveća, voća, korenja i smole insekata.

Prirodno bojenje je zahtevna umetnost. Majstori koji farbaju znaju koja će supstanca, ili kombinacija supstanci, dati određenu boju. Proces zahteva veliku veštinu da bi predivo dostiglo ujednačenost i intezitet boje.

Pravljenje indigo boje je drevna umetnost, i prožeta je mitovima.

Žene koje imaju menstruaciju drže se podalje od tegli u kojima se nalazi indigo boja, iz straha da ne uznemire “duh indiga” i učine boju beskorisnom.

Pravljenje indigo boje zahteva veliku umešnost. Prirodni indigo ne sadrži toksične metale, i veruje se da su tkanine obojene prirodnim indigom dobre za kožu.

Konvencionalni vs organski pamuk

Aralsko jezero, nekada 4. po veličini na svetu, danas je simbol uništenja prirode. Na hiljade hektara nesavesno posađenih plantaža pamuka dovelo je do ove ekološke katastrofe, čije su posledice po ljudsko zdravlje nemerljive.

Mnogi aktivisti apeluju na postepeno ukidanje konvencionalnog pamuka, i ulaganje u daleko održiviji organski pamuk.

Modnu industriju, takođe povezuju sa ovom devastacijom životne sredine. Modni creator i ekolog Katarin Hamnet navodi da “Konvencionalni pamuk, za razliku od organskog, mora da bude jedno od najneodrživijih vlakana na svetu.

Konvencionalni pamuk dovodi do velike potrošnje vode, kao i korišćenja ogromne količine pesticide, koji ugrožavaju živote hiljadama farmera, širom sveta”.

“Možemo se fokusirati na parisku Nedelju mode, ili možemo da delujemo da spasimo naš svet. Ignorisati ulogu industrije u gubitku Aralskog jezera, znači ignorisati uništenje naše planete”.

https://www.theguardian.com/sustainable-business/sustainable-fashion-blog/2014/oct/01/cotton-production-linked-to-images-of-the-dried-up-aral-sea

Sonja Janičić

Sonja Janičić

Autor

Jedna pamučna majica potroši do 2.700 litara vode.

Dok živimo u nadi da će organska proizvodnja u svetu jednog dana zaživeti 100%, postoji nešto što kao jedinke i pojedinci možemo da uradimo.

Kupovati manje, samim tim bacati manje.

Pre kupovine, zapitati se da li nam je to nešto zaista potrebno.

Nakon svih ekoloških katastrofa, možda pokušati promeniti životne navike po principu Zero Waste, život bez otpada. https://komunamarket.rs/blog/sta-je-zero-waste-ili-kako-se-zivi-zivot-bez-otpada/

Naše male promene, za planetu Zemlju su veliki događaj.

Prava i/ili lažna Jerihonska ruža

Prava i/ili lažna Jerihonska ruža

Prava i/ili lažna Jerihonska ruža

U većini slučajeva, naići ćete na skoro identične tekstove, koji na isti način opisuju i pravu i lažnu Jerihonsku ružu.

Bilo koja od ove dve vrste nepovezanih biljaka poznate su po svojoj sposobnosti da prežive veoma duge periode suše.

ANASTATICA HIEROCHUNTICA

Prava Jerihonska ruža, ANASTATICA HIEROCHUNTICA, jedina je vrsta iz roda Anastatica.

Mala siva biljka, u sušnoj sezoni, savija svoje grane ka unutra formirajući loptu. Tako uvijena, u svom središtu čuva semena sve dok ne bude navlažena. U tom stanju može da preživi godinama.

Kada padne kiša ona će otvoriti svoje grane, i ispustiti seme. Seme će proklijati za nekoliko sati, i formirati biljku, ukorenjenu u tlo, koja će vremenom narasti do 30cm. Biljka je, kada dovoljno naraste zelena sa sitnim belim cvetovima. Anastatica h. je jednogodišnja biljka.

Suve biljke u stanju su da čekaju sledeću kišu godinama, bez da oštete svoje seme.

One će čak izmeriti količinu vode, i neće otvoriti svoje grane i ispustiti seme ako padavine nisu veće od 10mm.

Mrtva matična biljka je u stvari vodomer koji otvara i raspršuje svoje živo seme tek kada ima dovoljno vode da ono proklija, procveta i stvori novo seme.

Kako ovo nazvati, osim pravim čudom ekstremne pustinje.

SELAGINELLA LEPIDOPHILLA

Jerihonska ruža, SELAGINELLA LEPIDOPHILLA, je član porodice šiljastih mahovina.

Za vreme sušnog perioda njeni listovi se uvijaju u čvrstu kuglu, i biljka ulazi u period mirovanja.

Za razliku od prave Jerihonske ruže, Selaginella llepidophilla može da oživi u prisustvu vode, zbog čega je i dobila naziv Biljka vaskrsenja.

Biljka je, kada oživi zelena, izgleda kao paprat, a često se prodaje kao kuriozitet.

Anastatica hierochuntica

Za pravu Jerihonsku ružu, ANASTATICA HIEROCHUNTICA, ćete npr. u wikipedii, između ostalog, pročitati sledeće,

„Ovu vrstu ne treba mešati sa SELAGINELLA LEPIDOPHILLA, koja se takođe naziva Jerihonska ruža, ili lažna jerihonska ruža, koja je prava biljka koja vaskrsava, koja može da oživi iz osušenog stanja i povrati proces fotosinteze.“

Selaginella lepidophilla

U moru tekstova na internetu veoma lako se možete zbuniti, jer na većini sajtova tekst i prateće slike nisu isto.

Još gora situacija je kada se potpuno izmešaju činjenice o obe biljke, a postavljena slika uz tekst je samo od jedne biljke.

Ukratko rečeno, naići ćete na haotičnu mešavinu dezinformacija, i veoma malo istinitih stvari koje su isprepletane.

Čudno je da istu grešku prave i komercijalni prodavci, koji u potpunosti zbune nevine kupce.

Naziv roda Anastatica potiče od grčke reči Anastasis, što znači vaskrsenje.

Sa druge strane, Anastatica je rod jednogodišnjih biljaka, što znači da umire nakon ispuštanja semena.

U dodiru sa vodom biljka se otvori, ali ona je i dalje mrtva, otvaranje je čisto fizički proces.

Biljka koja nosi naziv prava jerihonska ruža  poreklom je iz zapadne Azije.

Epitet hierochuntica odnosi se na drevni naziv grada Jerihona.

Pretpostavka je da je to dodato zbog tumačenja iz Biblije, gde se pominje biljka, za koju se smatralo da je u pitanju prava ruža, ali za koju se ispostavilo da je ustvari oleander.

Kako bilo da bilo, i dalje ostaje nejasno zašto je ova biljka nazvana Jerihonska ruža.

Verovatno vam je sve ovo već dovoljno zbunjujuće, možda će vam ova dva teksta napraviti jasniju sliku, nego što to ja činim.

https://www.biblicalcyclopedia.com/R/rose.html

https://www.monaconatureencyclopedia.com/anastatica-hierochuntica/

Jerihonska ruža, Selaginella lepidophilla, koja se nalazi na mom sajtu, i koju samo u ovom tekstu, nažalost, nazivam lažnom ružom ( i to nigde više neću uraditi), je izuzetna biljka koja stvarno može da vaskrsne stavljanjem u vodu.

Ona je dugovečna, može godinama, čak i decenijama da preživi bez vode.

U dodiru sa vodom ona oživi, i postaje zelena pomoću fotosinteze.

Sledeća dezinformacija vezana je za biljke iz porodice Selaginella.

Biljke iz porodice Selaginella uglavnom se koriste kao pokrivači tla. Kod nas nisu poznate jer uspevaju na temperaturi višoj od 18 C.

Ove biljke ne treba mešati sa Selaginela lepidophilla, „lažnom“ Jerihonskom ružom, jer je ona poseban rod porodice Selaginella.

Tri vrste iz ove porodice mogu se gajiti kao sobne biljke: Selaginella apoda, Selaginella kraussiana i Selaginella martensii.

Biljku Selaginella martensii, možemo naći kod nas u ponudi, u cvećarama, i marketima, uglavnom oko Praznika žena 8. Marta.

Iz ne znan kog razloga, nećete mi verovati, ovu biljku neki trgovci, uvoznici ili izvoznici, prekrstili su kao Jerihonska ruža.

Često možete naići na ponudu, na nekom sajtu, gde će ispod proizvoda Jerihonska ruža biti postavljene čak i tri slike, od tri različite biljke.

A onda u opisu proizvoda Jerihonska ruža možete pročitati da se sadi u zemlju, da je lukovica, saveti kako se zaliva, a i postavlja se u vodu, negde piče da zeleni, negde je navedeno da cveta….

Ljudi moji ne znam šta bih vam još rekla na sve to, ali moram još ovu sliku da vam pokažem, i prestajem sa pisanjem.

U suštini ne znam šta je u ovom džaku.

„Pravu“ Jerihonsku ružu takođe spremaju kao čaj, a ovo mi deluje kao da je krupno seckana biljka, možda spremna baš za taj napitak.

Ili je možda nešto sasvim drugo u pitanju.

Mogla bih vam dati još nekoliko primera, ali mislim da je i ovo sasvim dovoljno. Nadam se da sam uspela da vam otklonim enigmu zvana Jerihonska ruža. Ako nisam, pišite mi koji deo vam je ostao nejasan. Tako ćete mi pomoći da vremenom uredim tekst, da svima bude kristalno jasan.

Sonja Janičić

Autor teksta

Jerihonska ruža