Najstarije živo biće na planeti

Četinasti bor (Pinus longaeva)

Najstarije živo biće na planeti Četinasti bor (Pinus longaeva)

Visok preko 9 metara, sa kvrgavim stablom i vetrom uvijenim granama, u Velikom basenu živi najstariji organizam na planeti Zemlji.

Ovo neopisivo čudo prirode staro je preko 5.000 godina! Bilo je sadnica pre nastanka Velike piramide iz Gize, a njegovo korenje starije je od Stounhendža.

Šta je tajna dugog život?

Drevni četinasti bor je živi fosil koji svedoči o izuzetnim sposobnostima koja postoje u biljnom carstvu.

Četinasti borovi Velikog bazena su jedna od dve vrste četinastih borova.

Tajna njihove dugovečnosti nije nikakav serum mladosti ili nekakva mistična besmrtnost.

Tajna dugog života je njihova sposobnost da se prilagode svom pustom i veoma nemilosrdnom okruženju.

Istraživači su smatrali da bi nešto živelo hiljadama godina, mora da živi u idealnim uslovima sa puno vode, dovoljno hrnljivih materija i zaštićeno od atmosferskih uticaja.

Međutim, ubrzo su se uverili da je okruženje četinarskog bora bilo sasvim suprotno od onoga što su mislili u početku istraživanja.

Savršeni uslovi za rast: Neplodne pustare?

Oblikovani jakim vetrovima, snegom i kišom, četinasti borovi rasli su gledajući uspone i padove velikih imperija, prolazeći od ledenog doba do katastrofalnih vulkanskih erupcija preživeli su sve surovosti uslova rasta.

Ova drevna stabla rastu na neplodnim, beživotnim planinskim obroncima sa veoma malo padavina, sa malo ili nimalo hranljive zemlje, gde su mučno duge i hladne zime.

Ali ta brutalna okolina je ustvari veliki deo uspeha njihovog preživljavanja. Kako? Tako što nijedna biljna vrsta nije uspela da preživi u tim uslovima, i sve ograničene hranljive materije iz zemlje koristili su samo oni, a stenoviti pejzaž štitio ih je od razornih požara.

Zbog loših uslova drvo sporo raste, zbog čega proizvodi guste grane, koje su mnogo otpornije na propadanje i oštećenja od raznih mikroba.

Zbog surovosti staništa drveće raste udaljeno jedno od drugog, tako da udar groma može da ošteti ili zapali jedno drvo, ostala stabla ostaće bezbedna.

Ono što im je najdragocenije jeste adaptacija na sušu. Ovi borovi mogu da prežive i najveće suše tako što pređu u stanje mirovanja. U hibernaciji mogu ostati godinama, ponovo se bude kada njihovo korenje oseti vlagu od kiše ili snega.

Seme u šišarkama dostiže svoju zrelost tek nakon 30 do 50 godina, jer se samo drvo bori za opstanak, a ne za razvoj.

Biti ili ne biti lep, visok, vitak?

Opstanak četinastog bora pripisuje se i njegovom izgledu. Kulturna opsesija ljudskog roda velikim stvarima pomogla je ovom drvetu da ga okarakterišu kao neugledno drvo, tako da je u potpunosti bio zanemaren i tako preživeo.

Za razliku od njih, džinovske sekvoje nemilosrdno su sečene za korišćenje u razne svrhe.

Početkom 19. veka seča sekvoja smatrana je neverovatnim podvigom radne snage, a ne uništavanjem prirodnih resursa.

Priča o čudesnom Prometeju

Četinasti borovi su najstarija poznata živa drveća. Uglavnom rastu uvrnutog stabla, na stenovitim visinama. Koreni stabla hrane samo deo drveta iznad njih. Kada jedan koren odumre umire samo deo drveta iznad tog korena. Tako da je uobičajeno videti drvo sa živim i sa suvim sektorom.

U Viler Piku (Wheeler Peak), Novi Meksiko, postojalo je drvo, koje su obližnji planinari zvali Prometej, baš na mestu na kojem je geograf Donald R. Currey, 1964. godine planirao da vrši istraživanja geoloških problema ledenog doba.

On je dobio dozvolu od Šumske službe SAD da uzme uzorke jezgra iz brojnih četinastih borova, da bi dobio saznanja o karakteristikama ledenog doba. Zbog svoje starosti, za naučnike ova stabla su kao klimatski trezori, jer čuvaju hiljade godina vremenskih podataka u svojim godovima.

Naučnik je naišao na Prometeja, drvo za koje je verovao da je staro više od 4.000 godina. Međutim, Prometej je ubrzo dočekao svoj kraj. Razna su nagađanja kako je došlo do toga. Nagađa se da su instrumenti bili u kvaru, neko čak smatra da je naučnik bio nevešt u uzimanju uzoraka tako debelog drveta. Neki su mišljenja da je geografu potreban ceo presek drveta da bi bolje ispitao godove. Prava istina se verovatno nikada neće saznati, ali se zna da je Donald imao dozvolu od Šumarske službe da poseče drvo.

Kasnijim brojanjem prstenova otkrilo se da Prometej ima 4.862 prstena. Zbog teških uslova u kojima drveće raste, prsten se nije formirao svake godine, i zbog toga je Prometej procenjen na 4.900 godina, kao najstarije poznato drvo.

Hvala na čitanju.

error: Content is protected !!